Loading...

Maja Stanić: UHPA je jaka koheziona snaga koja povezuje agencije

22.11.2012
UHPA
Podijeli
Pošalji na mail

Članak je uspješno poslan na upisanu adresu.

Greška prilikom slanja, molimo pokušajte ponovo.

INtervju s Majom Stanić, nekadašnjom predsjednicom Udruge hrvatskih putničkih agencija

Gospođo Stanić, tko god se zanimao za hrvatski turizam mogao je čuti i kad-tad naletjeti na Vas. Zadnjih 20 godina profesionalne karijere posvetili ste UHPA-i lobirajući kao njena direktorica od samog početka pa do pred kraj 2009. na svim domaćim i međunarodnim razinama za interese agencija. Kako ocjenjujete to razdoblje, jeste li zadovoljni, koja su najveća postignuća Udruge u tom vremenu?

Devedesete godine u Hrvatskoj je bilo oko 70 putničkih agencija kao tvrtki i oko 270 putničkih poslovnica. Njih je svega oko 26 bilo u privatnom vlasništvu. Broj je onda počeo naglo rasti da bi 2000-te bilo oko 700 agencija, a danas ih ima oko 900. Dakle, putničke agencije su u ovih 20 godina doživjele veće promjene nego ikada do sad, pa bih ja to podijelila u nekoliko razdoblja. U razdoblju do 1995. uglavnom je promet padao, nije bilo turista, bilo je restrukturiranja agencija gašenjem mnogih dotadašnjih, ali isto tako otvaranje brojnih novih malih agencija. U razdoblju od 1995. do 2000. povremeno dolazi do povratka turista i cijela se situacija smiruje. Od 2000. do 2005. uvođenjem nulte stope PDV-a dolazi do velikoga povratka touroperatora, a od 2005. do danas djelomično i pod utjecajem recesije koja se u Hrvatskoj isto osjeća - od 2009. posebice - ali i svih drugih događanja, agencije ipak ne posluju i ne mogu poslovati onako kao do tada. Naime, uvođenjem PDV-a 2006. godine u Hrvatskoj na turističke aranžmane i izlete cijene naših aranžmana u inozemstvu porasle su oko 30 posto što je jasno izazvalo onda i pad interesa. Međutim, ono što se posebice događalo u području agencija je da od - u našem slučaju od 1996. godine - UHPA počinje uvoditi internet, od 1998. godine nadalje uvode ga naše vodeće agencije i kartičari što je bila velika promjena u načinu poslovanja i svega skupa, ali obzirom da i turisti traže sve više novih događanja onda se i agencije moraju tome prilagođavati i UHPA jasno cijelo vrijeme potiče restrukturiranje agencija u smislu njihova okrupljavanja ili njihove specijalizacije odnosno da rade na novim sadržajima.

U vrijeme kad je UHPA počela raditi 1992. godine, bila je u izuzetno teškoj situaciji jer nije imala ni poslovne prostorije, niti opremu, niti dokumentaciju, niti bilo što potrebno za rad. Nije imala ni novaca. Cijelo vrijeme moga rukovođenja UHPA-om smo se borili da skupimo dovoljno novaca za razne aktivnosti. Ali, problem je bio u tome što, kad sam kazala da je osnovano jako puno agencija, te agencije su osnovali uglavnom ljudi koji su ostali bez posla u velikim agencijama ili su se tek bili odlučili imati putničke agencije. Oni nisu imali ta iskustva s udruženim aktivnostima, niti su ikada bili članovi bivše udruge putničkih agencija. Nisu niti znali koja im je korist od toga. Dakle, prvo je trebalo paralelno sa svim radom uvjeravati agencije koja im je korisnost od takvoga članstva, a istovremeno i kupce njihovih usluga da je korisnost i njihova sigurnost upravo ako koriste usluge agencija koje jesu naše članice zato jer smo ih mi kontrolirali, njihovu kvalitetu, pouzdanost itd.

Uloga putničkih agencija u hrvatskom turizmu je neosporno velika. Koliko se toga promijenilo od ranih 90-tih do danas, kako vidite sadašnje stanje, a što predviđate ili što bi bilo dobro da se ubuduće događa i s agencijama i sa strukovnom udrugom i sa turizmom u Hrvatskoj općenito?

Tek sa završetkom ove godine ide prijedlog na Vladu nove Strategije hrvatskoga turizma. Naravno, ona tako definirana koju bu podržali saborska rasprava i zaključci nije postojala. Putničkim agencijama sigurno bi bilo lakše da je ovih godina to postojalo što sada piše u toj Strategiji, a ovako je zapravo UHPA bila inicijator mnogih stvari koje se sada ovdje potenciraju uključujući na primjer i od 2006. godine veliki angažman na uvođenju destinacijskoga menadžmenta u Hrvatskoj što se na koncu onda odrazilo i u dokumentima i Hrvatske turističke zajednice i Ministarstva turizma. Ali to zapravo nije bila uloga, i u drugim zemljama, nije bila uloga udruge putničkih agencija. One su se bavile prvenstveno putničkim agencijama, dok u našem slučaju mi smo bili ti koji smo morali posredovati i kod Ministarstva turizma vezano s donošenjem ili izmjenama postojećih zakona i kod Ministarstva financija glede svih problema s PDV-om i poreznim zakonima.

Što mislite što bi Udruga možda trebala nakoji način nastaviti radom?

Sadašnje vodstvo UHPA-e nastavlja onim pravcima na kojima je radila UHPA i do sada, znači prvenstveno na naglasku edukacije, cjeloživotnoga obrazovanja, edukacije za uvođenje tehnologije, udruživanja, posebice uvođenja destinacijskog menadžmenta što je sve neophodno da bi agencije mogle preživjeti. Bez UHPA-e vjerujem da bi to bilo - ne mogu reći nemoguće - ali UHPA je jedna koheziona snaga koja agencije povezuje a same agencije ne bi na taj način mogle utjecati prema tijelima koja utječu na turizam i donose propise.

Dosta ste radili na međunarodnom povezivanju UHPA-e. Danas je UHPA u svim važnijim asocijacijama, ove je godine i na čelnoj poziciji Europskog udruženja nacionalnih putničkih agencija ECTA-e. Koliko su za UHPA-u važne međunarodne aktivnosti? Hrvatska iduće godine ulazi u Europsku uniju, dogodit će se vjerojatno i nekakve promjene. Kakva je perspektiva i moć međunarodne suradnje nacionalnih udruga putničkih agencija?

Čim je osnovana, dakle u prvoj godini osnivanja 1992., UHPA je postala članica Svjetske udruge putničkih agencija, ASTE, Američke udruge putničkih agencije, Njemačke udruge, jer smo bili svjesni koliki je značaj suradnje s međunarodnim udrugama, nastavak pojavljivanja, dakle svih tih godina rata, nastavak pojavljivanja, suradnje, pojavljivanja na sajmovima zajedno sa Hrvatskom turističkom zajednicom i rada sa svim međunarodnim udrugama. Od samog početka ja sam bila član upravnih odbora i Svjetske udruge putničkih agencija, a od 2000. od kad smo primljeni u ECTA-u - Europsku udrugu nacionalnih udruga putničkih agencija - i ECTA-e. Prvo, članstvom u tim upravnim odborima bilo se na izvoru informacija. Mogli su se prenositi svi trendovi i našim agencijama otprilike dvije godine unaprijed, prije nego što bi zahvatili i nas i to je bilo od velikog značaja. Istovremeno, bila sam u poziciji da se moglo kandidirati za neke od godišnjih skupština tih nacionalnih udruga kojeg ako bih prihvatila, a prihvaćala ih je dapače, Hrvatska turistička zajednica, onda bi zajedno organizirali u Hrvatskoj i svake godine nakon takovih skupova se znatno povećavao promet sa tih tržišta. Sva saznanja su se uvijek prenosila prvenstveno članicama UHPA-e, a zatim mogle su ih pratiti i ostale agencije koje nisu bile članice. Možda ipak trebam reći: moj aktivan rad u raznim tijelima Svjetske udruge doveo je do toga da sam krajem 2009. dobila kao jedini predstavnik iz Europe njihovo priznanje za doprinos svjetskom turizmu.

Idemo sada nešto o Vama osobno malo više: proputovali ste cijeli svijet; vjerojatno je na tim putovanjima bilo zanimljivih iskustava i doživljaja. Možete li izdvojiti neko putovanje, destinaciju, grad, mjesto, općenito nešto što ste na putovanjima doživjeli lijepo i što Vas se jako dojmilo?

Moram priznati da sam privatno i službeno proputovala cijeli svijet. Putovanja su započela u vrijeme dok sam se je tek školovala i živjela sa roditeljima u raznim državama i od mojih najmlađih nogu, tako da sam ja od četrnaeste godine počela koristiti hostele i nastavila sam ih koristiti i cijeli život. I kad bi išla na službena putovanja, ja bih - kad bi završilo - nakon toga ostavila bih kufer na recepciji hotela u kojemu sam bila, a onda bih otišla u hostel - ako je postojao kvalitetan hostel u tom gradu - i tamo proboravila još par dana o svome trošku. Ono što je mene interesiralo prvenstveno je bio način života ljudi i tako da sam vrlo često posjećivala tržnice, robne kuće (ali samo u smislu da vidim što je; nisam htjela gubit vrijeme na to), prvenstveno muzeje toga grada i te države, često puta upravo i pomorske muzeje jer su oni govoreći o osvajanjima govorili upravo o svjetskoj povijesti. Interesantan je događaj primjerice nakon jednoga kongresa u Riu otišla sam posjetiti slapove Iguatzu i na njima sam također željela spavati u hostelu. Voditelj toga hostela mi je ispričao da on u stvari ima svoj hotel i odveo me da ga vidim par kilometara dalje, sa četiri zvjezdice, kojim upravlja menadžer dok su on, žena i sinovi upravljali s tim camping-naseljem koje je u stvari bilo hostel nad samim slapovima Iguatzua. Ali, spavala sam ja i u hostelu na Niagari, itd.

Što biste poručili UHPA-i za 20. rođendan?

Želim samo da UHPA-i i dalje nastavi ovim putem.

 

Vaši komentari